Za sjećanje na Ivana Vinovrškog
Bili smo cimeri nekih davnih godina (1969-1971) u Ilici 63 kod tete Ilonke i sa mnom je počeo dolaziti u Gornju Jelensku za koju je ostao trajno vezan jer je postao jelenčanski zet. Poslije su nam se životni putovi razišli i viđali smo se samo povremeno na nekim događanjima u našem malom selu ali da ću voditi ekipu na otkrivanje spomen ploče to naravno nitko nije mogao ni zamisliti. Tokom dugogodišnjeg planinarenja je naravno bilo opasnih situacija i padova na pohodima na kojima sam sudjelovao ali se nekako uvijek sve sretno završilo.
Unatoč kišnom i hladnom vremenu (u višim dijelovima alpa je padao snijeg) četrdeset dvoje ljudi sam ja uspio dovesti gore što samo dokazuje onu tezu da se planina ne osvaja snagom nego glavom i srcem. U Frischaufovom domu na Okrešlju (1396 m) su nas već čekali rodbina i prijatelji iz Maribora i Virovitice pa smo zajedno otišli do mjesta gdje su spomen ploče planinarima koji stradaju u ovom dijelu alpa.
Mali recital, otkrivanje ploče, paljenje svijeće i molitva.........
Za onaj planirani dio odlaska u Turski žleb koji nismo ostvarili zbog vremena pobrinula se ekipa iz Čazme (Kristijan&Luka&Luka) pa dodajem i tri njihove fotografije.
I što više reći nego stih iz recitala (Tin Ujević - Odlazak):
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
